Dragi roditelji!
Vec 3 meseca je proslo kako sam na fakultetu ovde u Beogradu, a jos vam nisam pisala. Stidim se zbog toga, ali vam obecavam, da cu sve to sad nadoknaditi! Ali pre nego sto nastavim sa pisanjem ovog pisma, molim vas, sedite!
Nikako nemojte dalje citati ovo pismo stojecki!
Vec su mi skoro potpuno zacelile opekotine i vec sam se skoro potpuno oporavila od soka sto sam morala da skacem sa cetvrtog sprata. Provela sam samo 2 nedelje u bolnici, vid mi se vec skoro u potpunosti vratio a i povracam samo jednom dnevno.
Posto sam pozar izazvala sama, moracemo univerzitetu da platimo 350.000 odstete, ali to nije nista, jer je glavno da sam ostala ziva. Imala sam srecu, jer je covek, koji stanuje preko puta, primetio sta se desava i pozvao vatrogasce i hitnu pomoc. I posetio me je u bolnici, a posto nisam imala gde da odem (moja soba je u potpunosti izgorela), bio je tako ljubazan i ponudio mi da predjem kod njega. Ima jednosoban stan, ali nam je zato sjajno.
Inace, on je dvaput stariji od mene, ali ludo smo se zaljubili jedno u drugo i planiramo da se vencamo. Jos se nismo tacno dogovorili kada, ali hteli bismo da se vencanje odrzi pre nego sto se na meni primete tragovi trudnoce. Uistinu, dragi moji, bicu majka! Znam, da jedva cekate
trenutak, kad cete postati baba i deda, i potpuno sam ubedjena da cete bebice (jer cekamo trojke) primiti sa onoliko ljubavi, sa koliko ste mene okruzivali kada sam bila mala.
Jedina stvar, koja trenutno odlaze nasu svadbu, je da je moj verenik pokupio negde neku odvratnu infekciju. Zbog toga smo oboje opet u bolnici, jer sam i ja to dobila, ali sada nam je mnogo bolje
zahvaljujuci antibioticima, koje dobijamo intravenozno. Doktori ovu bolest nazivaju sifilis, ili tako nekako.
Znam, da cete mog supruga docekati sirom rasirenih ruku, i uskoro ce postati deo nase porodice. To je veoma drag covek, i uprkos tome sto nema zavrsenu osnovnu skolu veoma je ambiciozan.
On je musliman, ali znam da ste vrlo tolerantni, pa vam nece smetati sto je on druge veroispovesti, ni to sto je tamnije puti. Sigurna sam da cete ga voleti bar onoliko koliko ga ja volim!!! Posto je priblizno vasih godina, slagacete se vrlo dobro, narocito kad se preselimo kod vas (jer je nas stan suvise mali za toliko ljudi). Cini mi se da su i njegovi roditelji cestiti ljudi, njegov otac je poznati svercer narkotika iz Afrike, odakle je poreklom i moj buduci...
Tako, sada, kada sam vam sve opsirno opisala, mislim da je vreme da vam priznam da mi nije izgoreo stan, tako da mi nije nista, nisam ni bila u bolnici, nemam ni verenika ni sifilis, niti nikakvog crnca, niti sam trudna. Istina je ta, da sam pala iz matematicke analize i makroekonomije, i moracu da obnovim godinu, pa sam htela da vam pokazem da na ovom svetu postoje i gore stvari od ovih!
Ljubim vas
Vasa cerka
Njen dnevnik
U subotu uvece mi se ucinio cudnim. Nasli smo se u kaficu i popili pice. Pomislila sam da sam ja za to kriva jer sam citavo poslepodne bila u kupovini s prijateljicama i malo zakasnila na sastanak, ali on nije nista komentarisao.
Razgovor je zapinjao, pa sam mu predlozila da odemo na neko intimnije mesto gde bismo mogli na miru da popricamo. Posli smo u jedan restoran i on je nastavio da se ponasa cudno. Izgledao je odsutan duhom. Pokusala sam ga oraspoloziti i pocela razmisljati da li sam ja kriva sto je takav ili postoji neki drugi razlog. Pitala sam ga sta mu je, a on mi je odgovorio da to nema veze sa mnom.
Odgovor mi nije zvucao uverljivo. Dok smo se automobilom vracali kuci, rekla sam mu da ga jako volim, ali on nije nista odgovorio, samo je prebacio svoju ruku preko mojih ramena. Nisam znala kako objasniti njegovo ponasanje jer mi nije uzvratio da i on mene voli niti je uopste ista rekao, pa sam postajala sve zabrinutija. Kad smo konacno stigli kuci pomislila sam da zeli da me ostavi. Pokusala sam ga navesti na razgovor, ali je on upalio televizor i poceo odsutno gledati program, kao da mi daje do znanja da je izmedju nas gotovo.
Na kraju sam odustala i rekla mu da idem na spavanje. Desetak minuta kasnije dosao je i on, i na moje iznenadjenje odgovorio na moja milovanja i poceo voditi ljubav samnom.
Ali, i dalje je izgledao rastresen. Htela sam se suociti sa situacijom, razgovarati s njim sto je pre moguce, ali je on zaspao. Pocela sam plakati i plakala sve dok nisam zaspala. Vise ne znam sta da radim. Skoro sam sigurna da misli na neku drugu. Moj zivot je potpuna katastrofa.
Njegov dnevnik
Danas je igrala reprezentacija i izgubila. Ali sam zato barem k*esao!
Dragi sine,
Pišem ti ovo pismo, kako bi znao da ti pišem. Ako dobiješ ovo pismo, znaci da je dobro stiglo. Ako ga ne primiš, javi mi,
tako da ti ga ponovo pošaljem. Pišem sporo, jer znam da sporo citaš.
Neki je dan je tvoj otac procitao u novinam da se, po statistikama, vecina saobracajnih nezgoda dogada 1km od kuce, tako da
smo se nedavno i mi preselili malo dalje od kuce. Kuca je prelepa, imamo cak i veš masinu, ali ne znam da li radi. Juce sam
stavila veš da se pere, povukla vodu i veša više nije bilo...
Ovde vreme i nije tako loše. Prošle nedelje samo je dva puta padala kisa - prvi put je trajalo 3 dana, a sledeci put 4.
U vezi one jakne koju si želeo, tvoj ujak Pjer mi je rekao da, ako ti je budemo slali, da skinemo dugmad, pošto su dosta
teška, jer to bi više koštalo, tako da smo skinuli dugmad i stavili ih u džep.
Napokon smo sahranili tvoga deda: pronašli smo njegovo telo kada smo cistili kucu. Bio je u ormaru od onog dana kada je
pobedio, dok smo se igrali skrivaca.
Pre nekoliko dana eksplodirala je boca od plina u kuhinji: tvog oca i mene je izbacilo van kroz prozor: koji osecaj! Nakon
toliko godina, otac i ja smo prvi put izašli van zajedno.
Pošto vec spominjem tvoga oca - dobio je novi posao! Jako je ponosan. Ispod njega se nalazi oko 500 ljudi...zaposlili su ga
na gradskom groblju... održava travnjak.
Tvoja sestra Julia, znaš ona koja se udala za svog muža.. napokon je rodila! Ne znamo još pol, tako da ne znam da li si
postao tetka ili ujak... ako bude curica, tvoja sestra ce je zvati po meni... Cini mi se malo cudno da svoju cerku zove
"mama".
Tvoj rodak Pol se oženio.. po celi dan se moli pred ženom, jer je devica. I da znas da vise ne vidamo tvoga Ujaka Isidora,
onoga koji je umro prošle godine...
A da ne govorim o tvom bratu Žanu .. on je grozan.. zatvorio je vrata od auta, a unutra su ostali kljucevi. Morao se vratiti
u stan kako bi uzeo duplikat i kako bi nas sve izvukao iz vozila. Katastrofa !!!
Dobro sine, necu ti napisati adresu, jer ne znam koja je. Porodica koja je ovde pre nas živela, uzela je kucni broj sa zida
i ponela ga sa sobom.
Ako vidiš Margarit, pozdravi je, a ako je ne vidiš nemoj joj ništa govoriti.
Mama koja te voli
PS : Htela sam ti poslati nešto para, ali sam vec zatvorila kovertu.
bice jos koje uskoro.
Ovu pesmu sam posvetila jednom decku koga sam volela do skoro... :)
Izvini
Izvini za sve noći besane,
Izvini za sve moje loše navike,
Izvini za ove dane preplakane.
Volela sam te previše,
A želela ti samo najbolje...
Izvini za sve tople reči,
Tople reči iskrene.
Ljubavi moja jedina,
Mnogo sam suza prolila
Da bi te prebolela.
Moje oči pune ljubavi,
Tvoje nikad nisu pronašle,
Ali ne mogu poreći
Da si mi bio sve...
Ne mogu poreći
Da volela sam te...
Ovo leto je bilo najgore,
Bez tebe kraj mene.
U dugim šetnjama po moru
Tražila sam te...
Samo sto sam otvorila oci nadajuci se da napolju sija Sunce, otvorila sam prozor i razocarala sam se! Napolju je ledeno i pada kisa!!!
Pa dobro, ako ovako krene dan kako li ce da se zavrsi?!
Krenula sam sa malom dozom optimizma u skolu i na ulazu u ucionicu shvatila sam da sam zaboravila opremu za fizicko i da sam zaboravila pare za uzinu. Nista strasno, desava se, znam. Ali meni ovo nije prvi put.
Presla sam preko svega toga i nastavila sam da se smejem i da budem pozitivna kao i uvek!
Onda je pocela svadja sa nekim drugovima oko toga kako treba da se ponasa jedan 17-o godisnji decko, jer se oni ponasaju gore od mog mladjeg brata koji je drugi razred osnovne...
Tada sam se mnogo iznervirala, jer sam shvatila da se sa njima ne moze pricati kao sa normalnim ljudima.
I taman kada sam mislila da mi je dan konacno propao i da se nista losije ne moze desiti, dosao je cas biologije i naravno, profka je pocela da pita... Tada sam se skroz izgubila, ali sam uz pomoc drugarica oko mene dobila 5! Nisam mogla da verujem!!! Kod nase profesorke 5 je retkost! A posle biologije dobila sam 5 i iz srpskog...
Kada se skola zavrsila otisla sam do grada sa drugaricama i zezale smo se kao nikad do sada. Tada sam shvatila da nista ne moze da mi pokvari dan dok su oni koje volim uz mene! Ivana, Milena, Nina, Dano, Nato, Bojana, Dudo - HVALA VAM!!!